akinetonblues

Koji su simptomi depresije?

1. tužno, tjeskobno raspoloženje ili osjećaj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te
2. gubitak zanimanja i osjećaja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika inače zanimale i veselile.
Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:
- osjećaj bezvrijednosti, beznađa i krivnje
- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili pojačani apetit)
- poremećaj spavanja (može se očitovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)
- umor, gubitak energije, osjećaj usporenosti
- uzbuđenost, uznemirenost, razdražljivost
- teškoće s koncentracijom i pamćenjem
- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.

Što uzrokuje depresiju?

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije.
Znanstvenim istraživanjima otkriven je poremećaj važnih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u živcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomažu ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže. Životni stresovi također pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Najčešće su to poremećeni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, učestala razočaranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnjače češće obolijevaju od depresije)
- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­porođajna tuga duljeg trajanja)
- nasljeđe (ako netko u obitelji ima depresiju)
- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju povišenog krvnog tlaka, hormoni
- zlouporaba alkohola i droga.

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:
Depresija je bolest baš kao i šećerna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak nečije slabosti.
Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom života oboli gotovo svaki peti čovjek!
Osim lijekova, i razgovor s liječnikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stručna pomoć.

Tjeskoba često prati depresiju

Mnoge depresivne osobe osjećaju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome liječniku. On će tada osim depresije liječiti i tjeskobu.
Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poremećaj, koji također zahtijeva liječenje. To može biti:
- opsesivno-kompulzivni poremećaj: čine ga učestale, neželjene misli ili osjećaji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr. učestalo pranje ili čišćenje.
- panični poremećaj: bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha, praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti.
- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti među mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.

Kako se liječi depresija?

Što se prije počne s liječenjem, veći su izgledi za izlječenje. Lijekovi skraćuju trajanje, smanjuju simptome i sprječavaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su veći ako se bolesnik potpuno drži programa liječenja.
Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju načina liječenja.

Psihoterapija
Liječnici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i uče ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stručne savjete.

Lijekovi
Za liječenje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublažavaju depresiju uspostavljajući poremećenu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu.
Ima nekoliko različitih skupina antidepresiva (AD). To su:
- lijekovi koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina u živcane stanice. Nazivaju se ‘selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, međutim, uzrokovati glavobolju, mučninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili čak s vremenom iščezavaju.
- triciklički antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali češće uzrokuju neželjene reakcije uključujući zamućen vid, debljanje, suhoću usta i vrtoglavicu.
-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rjeđe nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati određena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.
Da bi antidepresivi uopće počeli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.

Treba biti u doticaju sa svojim liječnikom

Tijekom procesa liječenja treba stalno surađivati s liječnikom:
- kod uzimanja lijekova točno slijediti upute lijecnika
- ne ustručavati se javiti liječniku čim bolesnik uoči neželjenu reakciju na lijek. Liječnik će možda promijeniti terapiju
- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim liječenje napreduje, treba porazgovarati o tome s liječnikom; možda će mu pomoći promjena lijeka ili psihoterapija

Razumijevanje je ključ uspjeha

Pridržavanje svih savjeta liječnika, uključujući uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlječenju. Kako liječenje napreduje, treba reći liječniku osjeća li se oboljeli bolje ili lošije nego u početku i kako se osjeća dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti liječniku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto učinio!
Također treba se obratiti za pomoć obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju.
Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlječenje nastupa polako.

Najcešće zablude pri depresiji su:
"Depresija će brzo proći sama od sebe, pa se uopće ne moram javljati liječniku."
"Depresija je nešto što “napada” samo slabe i bespomoćne, a ja to nisam pa mi liječenje ni nije potrebno."
"Promijenim li okolinu, depresija će proći."
"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice točno!), pa se sam mogu i najbolje liječiti (posve pogrešno)."
"Sramota je otići liječniku i žaliti se na plačljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne žene, a kamoli za “pravog muškarca”."
"Nitko na ovome svijetu ne može mi pomoći."
"Nikada više neću ozdraviti i zauvijek ću ostati u ovako teškom stanju."

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to će osokoliti i njemu bliske osobe da to učine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj način uvelike će pomoći drugima i sebi samom. Osjećaj da se može učiniti nešto dobro i korisno za druge znači da je vrijedna i korisna osoba, a to je osjećaj koji pomaže suzbiti depresiju.

HANS,SVEN I ZUTI SNIJEG
Mi se vjerovatno sluzimo glagolom JEBATI cesce nego sto Papa kaze AMEN.Zalosno je sto se njime najcesce sluzimo da bismo izrazili ljutnju i nezadovoljstvo.Rijetko se njome sluzimo u zabavnom smislu.Iste se rijeci koriste i za sex i za psovanje.U Svedskoj,zemlji ful otvorenoj prema sexu,sexualni izrazi se uglavnom ne koriste za izrazavanje takvih emocija.Ak se recimo Sve i sta ja znam nor Hans nest pocupaju,vise je vjerovatno da ce si dovinkut nest o zutom snjegu neg o sexu.....Madjari isto....ak se sta janos i babos iscipelare,onda ce jedno drugom re da popiju pisu od kona?..(cula svojim usima,nisam mogla vjerovat da im je to najveca uvreda).Nego da nastavim...Ni indijanac koji se razestio na drugog indijanca ,vjerovatno bi ga naljutio ak mu kaze da je los poljodjelac il da mu je vigvam neuredan.Ali,njihov je odnos prema sexu bio manje represivan nego u nasih puritanskih predaka.
Kad sam bila mala,najruznija rijec kojom sam mogla nekoga nazvati bila je PICKA.Nikad se nisam uspjela prisilit da je upotrijebim u te svrhe.Cesto se koristi i umanjenica ...takozvana PICKICA....tak djecaci naivaju druge djecake ak ih zele prikazati slabicima i kukavicama.
PITANJE:Zasto nasa kultura izjednacuje kukavicluk sa zenama i posjedovanje zenskog spolnog organa.??Zasto se zeli diskreditirati ono iz svega smo svi izasli??Sto nam to radi nasa kultura?
JEBENA PIZDOIZLAZNA GADURA SA PLAVIM MUDIMA????
Citam nedavno na internetu kak je neki istrazivac americki proucavao kak se normalni osmogodisnjaci izrazavaju slengom.Kaze da je medju djecom,kada ih ne cuju starci,najomiljeniji izraz:"MOTHER-FUCKING,TITTY-SUCKING,BLUE-BALLED BITCH??????...sto bi u prijevodu bilo odprilike Jebena pizdoizlazna gadura sa plavim mudima....lik kaze da nije ocekivao da ce osmogodisnjaci nadmasit njegove pajdase iz marinaca....citam dalje....osmogodisnjakinja koja je djetetu koje ju je uzrujalo doviknula:"POPUSI MI KURAC"....

MOJE NADOVEZIVANJE....Ak se ta mala morala vec posluzit sexualnim izrazom kao psovkom,zasto se nije posluzila anatomski tocnijim:"POLIZI MI PICU"?Mozda cak i osmogodisnje dijete zna da ce u nasem drustvunekoga uvrijediti ako mu kaze da preuzme zensku ulogu u sexu i da izrazi kao sto su---popusi mi kurac...jebo tebe...jebo te ja....samo grublj nacin izrazavanja misli kao sto je...ti si zena u krevetu,djubre jedno!

Pitam se sto ce se dogoditi kad gore spomenuta osmogodisnja klinka dofura do svoje 18 godine?Kad bude htjela stupiti u spolne odnose?Kako moze uzivati izvodeci upravo one uvrede kojima ju je nase drustvo naucilo?Hoce li od lika traziti da se zakune na vjecnu vjernost prije nego sto mu "popusi kurac"?Hoce li se malo osvetiti i traziti da joj da odredjene stvari ili obecanja?Hoce li se sexom sluziti kao robom,oruzjem ili sredstvom za postizanje sigurnosti??Hoce li muskarce pretvoriti u sexualne objekte?Ili jebes,il si jeben,pri cemu prvo znaci pobjedu a drugo poraz.Na taj nacin,sex se pretvara u nastup ili natjecanje.

KLITORIS-2000 GODINA POSLJE kRISTA

Zapadnim religijama pomisao na zene i sex bas nikad nije lezala.Primjerice,rano je krscanstvo govorilo o tome da kci djevica zauzima vise mjesta u raju od svoje majke jer je majka imala spolni odnos da bi se mala rodila.Priblizno ,400 godina poslje Krista sveti Jeronim je napiso:"Iako Bog sve moze,ne moze posrnulu djevicu podici nakon sto posrne???)...lol?Znaci,ak si zena,ni Bog ti nemoze pomoc,,,a iruda ti....izgubi djevicanstvo....adio....
Za muskarce to nije bilo veci problem,al muskarci su ti koji su napisali Sveto pismo.
Ma u biti,taj Jeronim je bio pravi feminist u usporedbi s nekim njegovim krscanskim i zidovski prethodnicima.Tak je,citam,jean crkveni otac opisao zenu kao"HRAM NAD KANALIZACIJOM"pri cemu se kanalizacija odnosila na njezino spolovilo...i takve su muskarce kasnije proglasavali svecima......
Takva negativna stajalista,traze od zena da zanijece svoje sexualne zelje ak ne zeli zavrsiti u zagrobnom zivotu pjevajuci zalopojke.Mozda nije slucajno sto mnoge zene,i to odrasle zene,nisu sposobne dozivjeti orgazam....vjerovatno potjecu iz obitelji u kojima se jos uvijek vjeruje u sliku o hramu i kanalizaciji.
I dan danas ljudi izjednacuju ugled zene sa njezinim sexualnim apetitom...ako je njezin apetit slab,onda je frigidna,ak je prejak,onda kanalizacija preplavljuje hram,pa je zavijau droljom,nimfomankom...i tako dok se muskarci mogu bez jeba hvaliti svojim zgodicima,svojom sexualnoscu,zene svoju nauce pomno regulirat.Inace se izlazu zna se vec kakvim imenima.

Da zavrsim jel...muskarci su mozda kamenjari koji su osmislili protuzensku teologiju,ali ,zene su njene najokrutnije primjeniteljice.Osim toga,ipoznato je da se Jizus Nazarecanin nas s postovanjem odnosio prema zenama,,s ljubavlju....Zasr nas onda nasi crkveni oci uce da je tijelo hram nad kanalizacijom?????Ako je ljudsko tijelo stvoreno Bogu na njegovu sliku i priliku,kak pise u bibliji,zasto su popovi kroz cijelo to vrijeme diskriminirali zene,odbacivali seexualnost,nazivajuci je najpogrdnijim imenima...i sto je najzezce od svega...odbacivati zensko spolovilo????nazivati ga prljavim?????JEL BOG BIO PIJAN ONOGA DANA KAD JE STVORIO KLITORIS I VAGINU????????

U sljedecem poglavlju------izraz GLUP KO KURAC......ZALASCI,SUNCE I RUCNE GRANATE......KRATAK POVJESNI SAZETAK STRUKTURE I FUNKCIJE LJUDSKOG REKTUMA OD VREMENA KROMANJONACA DO NASTANKA STARE GRCKE.....
Lav ju hani

Ovim blogomiznosim pred tebe,prikaz jednog znacajnog razdoblja u mom zivotu;po svrsi koju mu dajem,vjerujem da ce se on pokazati kao dosta poucnim i korisnim prikazom.U toj nadi,pisat cu ovaj blog,i to je na neki nacin moje opravdanje sto sam odstupila od one tanke i dostojanstvene suzdrzanosti koja nas sprijecava da pokazujemo javno vlastite greske i slabosti.Zaista,nista ne povrijedjuje ljudsku osjecajnost vise od slike ljudskog bica koje nasoj paznji namece svoje moralne cireve i oziljke i razdire onaj pristojni zastor koji su mozda vrijeme,ili popustljivost prema ljudskoj slabosti prevukli preko njih;u skladu s njim,verci dio moje ispovijesti potice od ljudi sumnjiva morala,pustolova,varalica,narkomana,alkoholicara..Krivica i bijeda po prirodnom nagonu izbjegavaju paznju javnosti;one traze skrovitost i usamljenost("Da samocom iskazu pokajanje smjerno")..Iako,slabost i bijeda ne moraju znaciti i krivicu.One se promicu ili odmicu sjenkama tog mracnog saveza u skladu s vjerovatnim pobudama i nadama prijestupnika.
Sto se mene osobno tice,ja mogu da tvrdim,da se slucajno ne ogrijesim o istinu ili skromnost,da je moj zivot,bio zivot jednog malog filozofa sa pretjerano izrazenom imaginacijom.Odkad sezu moja prva sjecanja,znam da su me zanimale mnoge stvari,medju kojima bi izdvojila ljudski um..zanimanja i razna zadovoljstva bila su mi intelektualna u najvisem smislu rijeci.Ako je uzimanje opijuma jedno od culnih zadovoljstava i ako moram da priznam da sam mu se podavala do mjere koju nemogu niti jednom rijecju objasniti,nista manje nije istinito i da sam se s prednoscu i zarom borila protiv tog primamljivog ropstva i da sam prije nekoliko godina konacno postigla onosto,koliko mi je poznato,rijetko kojem covjeku je poslo za rukom-odmotala sam se,skoro,al skoro do posljednjih karika.Takva pobjeda nad samom sobom moze se s pravom staviti kao protuteza bilo kakvoj vrsti ili stupnju predavanja vlastitih slabosti.Jos napominjem,da je pobjeda nad samom sobom bila neosporna,dok bi se optuzba za popustanje vlastitim slabostima mogla osporiti sa gledista kazuistike,zavisno od toga hoce li se taj izraz prosiriti i na postupke kojima je cilj samo smirivanje bolova,bilo fizickih ili psihickih,ili ce se ograniciti na one koji imaju za cilj izazivanje vlastitog zadovoljstva.
Neizbjezno bi dovelo do opce nesrece-s neophodnoscu ovog zakljucka ja se ne slazem;ali o tome cu govoriti u svojoj ,gdje cu pred Tebe,iznositi svoju zivotnu pricu,,jedan po jedan korak...Dobro dosao u ISPOVIJEST OPASNOG UMA:-)